016.

Cijelo vrijeme mi se čini da sam u prošlosti donijela neke pogrešne odluke. Povukla krive poteze. I sad očekujem posljedice toga. Bojim se. Ne samo sadašnjosti, već i budućnosti. Što ako sam je zapečatila? Što ako više neće biti vremena za promijene? Što ako sve ponovno bude onako sivo i monotono? Ne želim takvu svakodnevicu, koliko god se ona za mene činila utješnom i sigurnom.
Ne, nemorate mi govoriti. Moram se opustiti, zaboraviti na takve misli

Svim snagama se trudim zanemariti te svoje čudne osjećaje. Ne želim dalje razmišljati o tome. Kažem sama sebi da je to PMS i da će proći. Nema smisla sada obraćati previše pažnje. Ne. Nastavit ću gdje sam stala s onom knjigom koju sam neki dan posudila, ili ću sjesti za šivaći stroj i napraviti si onu torbu kakvu želim. Uživat ću u takvim sitnicama, neću dopustiti da me uništi cjelokupna situacija. Ionako sigurno nije sve tako loše, samo ja to pogrešno shvaćam.

Usput, razmišljam o snimanju videa. Jer mi se ideja videobloga oduvijek sviđala. A osim toga, čini mi se da su moji postovi previše nejasni, a izgovorene riječi bi možda bile jasnije od ovih napisanih. Pa, ako želite čuti moj retardirani glas i vidjeti me kako pričam gluposti u webkameru, recite mi(: